Penzic.eu

Ponekad nam se čini kako bi bilo dobro živjeti vječno. Razmišljajući o ovoj temi dobro smo se zamislili. Teško je pojmiti beskrajno, ali mi smo ipak odlučili razmisliti kako bi naš život u tom slučaju izgledao, što bi radili, gdje bi išli i koga bi voljeli.

U ovom besmislenom razmišljanju odlutali smo daleko i zaključili kako vječni život i nije toliko primamljiva maštarija kako se na prvu čini.

Dok medicina svakodnevno napreduje, a  kvaliteta života se nezaustavljivo poboljšava produžava se i trajanje života prosječnog stanovnika našeg planeta.

Oko polovice svog života danas provedemo radeći, a pitanje koje se nameće u našem scenariju u kojem živimo vječno je koliko bi u ovom slučaju morali raditi. Kakav bi posao radili, koliko bi u njemu uživali i koliko bi nas taj rad usrećio.

Životni ciklus ima svoju putanju. Ona je sasvim izvjesna što nam pruža sigurnost i mir. Nakon što završimo s obrazovanjem, osnujemo obitelj, odgojimo djecu, završimo radni vijek, posvetimo pažnju unucima i praunucima, pitamo se kako bi naš život izgledao poslije.  

Kada bi nam financijska sredstva to omogućila za vrijeme vječnog života imali bi priliku istražiti svaki kutak ovog svijeta, obogatili bi život mnogim čarobnim trenutcima i sjećanjima, ali bi vjerojatno imali više razloga za žaljenje i odgađanje značajnih odluka.

Što nas čeka u budućnosti teško je procijeniti. Kako će živjeti naši unuci i praunuci i hoće li na raspolaganja imati tehnologije koje će im moći produžiti životni vijek, ne možemo znati, ali svakako znamo kako nas je naša maštarija o tome kako bi izgledao svijet u kojem starimo, ali ne umiremo uvjerila da treba živjeti i uživati u životu -  jer život je jedan, kratak i nema reprize.